Na svečanom Euharistijskom slavlju u okviru Susreta svećenika Bosne i Hercegovine, 2. lipnja u župnoj crkvi na Kupresu prigodnu propovijed uputio je predsjednik Vijeća za kler Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. dr. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski. Homiliju pod naslovom: "Svećeništvo - dar i zadatak" prenosimo u cijelosti:

SVEĆENIŠTVO - DAR I ZADATAK

Munus docendi - dar i zadatak poučavanja

Vratimo se za trenutak u Anatot, gradić blizu Jeruzalema, u godinu 626. prije Krista. Te naime godine, kažu stručne knjige, dođe Jeremiji riječ Gospodnja, koju čusmo u prvom čitanju (Jr 1,4-5. 17-19). Ni vanjske okolnosti, ni osobni i obiteljski uvjeti ne određuju nikoga da bude prorok. To je dar što Višnji nam Bog daje. Proroci Staroga Zavjeta dolazili su iz raznih sela i gradova, i društvenih klasa. Ono što im je svima zajedničko bilo jest uvjerenje da je Bog ušao u njihov život, da ih je osobno pozvao u svoju službu glasnogovornika. Bog će dati sadržaj, a oni izražaj. Tako proroci različito opisuju svoj poziv upravo jer se i poziv dogodio na razne načine. I nema nekoga standardnog puta religioznoga iskustva. Mojsije je pozvan i poslan u osamdesetoj godini života (Izl 3,10 - Dj 7,34). Samuel je pozvan kao dječak u svetištu Šilu (1 Sam 3,4). Amos kaže da ga je Gospodin uzeo „od stada“ i od „divljih smokava“ (Am 7,15). Izaija opisuje kako mu je poziv došao dok je bio u Hramu u Jeruzalemu: „Koga da pošaljem? I tko će nam poći?“ Ja rekoh: „Evo me, mene pošalji“ (Iz 6,8). Ezekiel osjeća da ga je Božja ruka čvrsto pritisnula (3,14). Jeremija piše: „Dođe mi riječ Gospodnja“ (Jr 1,4). Govori čak o zavođenju, i da se dade „zavesti“ (Jr 20,7). On iznosi nekoliko činjenica koje su svojstvene svakomu Božjem duhovnom zvanju: